Prosinac 2007 (1)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (3)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (3)
Prosinac 2006 (2)
Studeni 2006 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off


Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Tea
Dajana M.
Dajana V.
Manuela
Lea
Siki
Nina
Marina
Mirna
Nea i Nika
Saška
Sanja
Dajana Mrk
Kiky
Marcela
Ivana-just me***

Tamy
Atleticarke_ri
Renato
Crna



NEŠTO O MENI:

IME: Anna
GODINA: 15
NAJ PRIJATELJ: ma ih puno
NAJ PRIJATELJICA: Sanja, Veronika, a iz razreda Sara,Kristina,Tea.Ć
TRENIRAM: Karate..vec 8 godina =)
NAVIJAM ZA: nk Rijeka
DEČKO: sta ce mi jos i on...sala...nemam ga...

ancy-ri@hotmail.com

KOLIKO ME POZNAJEŠ????




SJECANJA


Kazu da oci mi se zacakle kad pricam o tebi,
o svemu onom sto smo bili i sto smo mogli bit.
Kazu da usta mi se razvuku u neki lagani osmjeh,
nekako sjetan i tuzan.

I mogu se zaljubljivat nakon tebe, doista mogu.
I jeli zaista bitno sto ih sve s tobom usporedjujem.

Jos cujem korake proslosti,kako u srcu,
idu u krug, tapkaju,
ne znaju kud bi sa sobom.

A ti, ti si moja proslost, sve ono sto sam nekad bila,
moj smijeh i moja suza.
Sada si samo sjecanje, samo toplina u grudima,
samo jeza koja me prodje kad me pogledas tim crvenkastim ocima,
samo uzdah kad se sjetim tvojeg poljupca.

Ti lezis tu u svakoj mojoj biti, u svakom jutru,
ti si moja tajna zelja u svakoj paloj zvijezdi.
samo ti...












TRAŽIT ĆU TEBE


Tražit ću te na livadama
u šarenim bojama leptira,
u raskoši proljetnih grana,
u prvom pupoljku ruže.

Tražit ću tebe...

Tražit ću te kada je sve dobro
i onda kada me uspomene slome.
Jutrom ću te tražiti u cvrkutu ptica,
a noću u prostranstvima tame.

Tražit ću tebe...

Tražit ću te u letu galeba
i moru valovitom,
u zalasku sunca
i na obali gdje smiju se djeca.

Tražit ću te u novom danu,
i jutarnjoj rosi.

Stavit ću ruku na svoje srce -
i tamo si ti...
I u vjetru nemirnom
što igra se u mojoj kosi.


…MOJ NOVI POČETAK

uz priguseno svijetlo ,
i uz dim cigarete..
Pisem stihove ove…
želim samo reci,
da sam krenula u pobjede nove..
Zaboravila sam da sam nekad s tobom bila,
sretna sam da su dobri ljudi bili uz mene,
kad si mi slomio krila.
Digla sam se iz pepela.
Cujem ponovo pjev ptica,
Uzivam u zrakama ovog proljetnog sunca
i napokon sam obrisala suze s lica..
Ponekad te se još sjetim,
ponekad me uhvati strah da nikad nikoga
necu imati snage tako iskreno voljeti.
Ali to su samo trenuci slabosti..
Mlada sam i toliko toga me još ceka..
a ti ces ostati moja mladenacka ljubav..
i prošlost vijeka…



utorak, 25.12.2007.

evo mene napokon....nikako da napisem novi post jer jednostavno neznam sa da pisem a i net mi bas nije nes u redu...kod mene je sve super...samo jedno nije...jos neidem u mrkopalj...=(


ugl...hmmm sa je sve bilo ove godine...kada malo pogledam godina mi je bila okk...mislim mogla je bit jos bolja ali...ne smjem se bunit...jedino je falilo kao i uvijek kod mene...ljubav...ali jbg...valjdace i za to doc vrijeme...

od dosade bezveze sam kopala po netu i naisla na jednu pricu koja mi se svidjela pa sam je zeljela podjelit s vama...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Prije mnogo godina, dok sam volontirao u Stanfordskoj bolnici, imao sam priliku upoznati Liz, malenu curicu imena koja je bolovala od teške i ozbiljne bolesti. Jedina joj je šansa bila transplantacija krvi od njenog petogodišnjeg brata, koji je čudesno preživio tu istu bolest te je razvio antitijela potrebna za borbu protiv bolesti.

Doktor je objasnio situaciju njenom bratu, te je upitao dječaka bi li htio dati svoju krv sestri. Vidio sam da je negodovao samo na trenutak prije nego li je duboko udahnuo i rekao "Da, učiniti ću to ako će spasiti Liz."

Kako je transfuzija tekla, ležao je u krevetu pored svoje sestre i smiješio se, no i svi smo bili sretni vidjevši kako se boja vraća u djevojčičine obraze. Tada mu je iznenada lice poblijedilo a osmijeh nestao. Pogledao je u doktora i upitao drhtavim glasom, "Hoću li odmah sada umrijeti?"

Dječak nije shvatio doktora; mislio je da će morati svu svoju krv darovati sestri.

Bez obzira na situaciju i na ljude oko nas moramo uvijek biti spremni pomoci drugima,,,iako je djacak misio da ce on umrjeti kako bi dao krv svojoj sestri nije odustao od pomoci...sa smjeskom joj je davao svoju krv siguran kako ce ona bit sretna i zdrava...svi bi trbali biti takvi...spremni dati i zivot za nase voljene,,,

puno pozdrava i pusa vam saljem....



| komentari (27) | print | # |

utorak, 19.06.2007.

...

…Caoooooooooo.....mislim da bi stvarno bilo vrijeme za novi post...meni je net u kvaru pa ne mogu bas cesto pisat postove a i ne mogu komentirat neko vrijeme....sorry...
...odlucila sam ope stavit jedan tekst koji mi se ful svida...nadam se da ce se i vama...

Lagano umire onaj koji ne putuje,onaj koji ne čita, onaj koji ne sluša glazbu,onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,onaj koji ne prihvaća pomoć.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika,postavljajući si svaki dan ista ograničenja,onaj koji ne mijenja rutinu, onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju,i ne priča s onima koje ne poznaje.
Lagano umire onaj koji bježi od strasti i njenog vrela emocija;od onih koje daju sjaj očima i napuštenim srcima.
Lagano umire onaj koji ne mijenja život kad nije zadovoljan svojim poslom ili svojom ljubavi,onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti radi nesigurnosti i koji ne ide za svojim snovima, onaj koji si neće dozvoliti, niti jednom u svojem životu, da pobjegne od smislenih savjeta...


Živi danas! Riskiraj danas! Učini danas!Ne dozvoli lagano umiranje!Ne zaboravi biti sretan!


Image Hosted by ImageShack.us

Na ovo vise nemam sta dodati jer je sve receno...jednostano zivite svaki dan kao da vam je posljednji, disite punim plucima, ostavite svoje brige i probleme iza sebe i ne zalite za necim sto je proslo...jednostavno samo tako cete bit sretni...ne shvacam sta mi je bilo prije mjesec dana kada sam zbog svakakvih gluposti bila lose volje...ali sada sam shvatila da nitko nije vrjedan mojih suza ili neceg slicno zato sam se promjenila i sad mi je puuuno polje...ne zelim si dozvolit lagano umiranje!!...i za kraj...budite flegma kao ja...hehe...pusa svima!!!!



| komentari (35) | print | # |

nedjelja, 27.05.2007.

Veseo čovjek je kao sunce; kud god ide osvjetljava

Ako tvoja sreća zavisi od postupaka drugih osoba onda zaista ne možeš biti sretna osoba.

Najsretniji je onaj čovjek koji je učinio sretnima najviše drugih ljudi.

Čudno je to kako je malo potrebno da budemo sretni, i još je čudnije kako nam baš to malo nedostaje.

Image Hosted by ImageShack.us

Ovaj post sam se odlucila napisat jer sam u zadnje vrijeme sretna i nasmijana i nitko mi ne moze pokvarit moju radost. Sretna sam bez posebnog razloga. Jednostavno sam shvatila da mi je bolje kada sve gledam pozitivno, da mi je sve lijepo i veselim se zivotu i svemu...Ima trenutaka nesrece u mom zivotu ali bez obzira kakva je ta nesreca uvijek gledam pozitivno... Nekad sam sretna kada je u teskom trenutku voljena osoba samnom, kada dobijem sms u pravom trenutku, kad postignem zadan cilj... Niti jedan problem ne mogu riješiti preko noći, niti jedno prijateljstvo stvoriti u trenu, niti jednu ljubav osnažiti u sekundi. Za sve je potrebno vrijeme...No ništa od toga neću pomaknuti s mjesta sve dok u vlastitom biću ne pronadem ili probudim istinsku srecu....zato...Svi budite sretni i bez obzira na sve teskoce u zivotu gledajte pozitivno...pusa!!!!



| komentari (56) | print | # |

četvrtak, 03.05.2007.

...prijateljstvo je doista iskreno i pravo tek kad dva prijatelja bez ijedne riječi ipak nalaze sreću u tome što su zajedno...

Image Hosted by ImageShack.us


Težak se, naporan put prevaljuje brzo kad korak je vedar i lak. I cijeli svijet izgleda ljepše kad uz nas korača prijatelj.

Što ima zabavnog u pustolovini ako je ne možeš podijeliti s prijateljem?

Smislenije doživljavamo svijet, pamćenje nam je bolje, mnogo više uživamo u svemu ako imamo prijatelja s kojim sve možemo podijeliti.

Najbliži su nam oni koji najbolje razumiju što namživot znači koji prema nama osjeća ono što mi sami prema sebi osjećamo, koji su uz nas vezani u trenucima pobjede i poraza, koji nas spašavaju kad ostanemo u samoćizačarani.

...moji su prijatelji od mog života načinili pravu priču. Na bezbrojne su načine moja ograničenja pretvorili u prekrasne povlastice i omogućili mi da u sjeni vlastita nedostatka koračam vedra i sretna.

MOJE PRIJATELJSTVO S TOBOM BILO JE, JEST, NAJVEĆI BLAGOSLOV MOG ŽIVOTA....

Evo opet jedan post o prijateljstvu...neznam zasto sam opet odabrala tu temu ali sigurno su mi inpiracija moji prijatelji koji mi uljepšavaju život...o prijateljstvu jednostavno više nemam ništa za reć...u ovih nekoliko gore napisanih rečenica jednostavno je sve rečeno....prijatelji su naše najveće blago u životu i stvarno ih treba imati....Što se tiče toga...ja sam jakoooo sretna jer imam puno dobrih prijatelja za kojih bi i zivot dala...Svi budite sretni zbog toga šta imate prijatelje i uzivajte u zivotu....

Pusa od SRETNE Ancy....cerek



| komentari (64) | print | # |

četvrtak, 29.03.2007.

evo napokon novi post....
...jucer mi je bio rodendan i navrsila sam 15 godina...shvatila sam da imamo jedan zivot i da on brzo prolazi i ne znamo kad ce mu doc kraj zato trebamo zivjet iz dana u dan...ali i imat uza sebe nekoga uz koga cemo biti sretni...
...imam jednu zelju za ovaj rodendan...neznam da li ce se ostvarit...mozda sam ipak zazeljela nesto neostvarivo...
Image Hosted by ImageShack.us


Sad jedna prica...

Nekada davno staristariji je brat malom Ivanu ispričao jednu životnu istinu:

U nutrini svakog čovjeka, svakog od nas vodi se bitka, kao borba između dva vuka.

Jedan vuk predstavlja zlo: predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, krivnju, grijeh, srdžbu, inferiornost, laž, lažni ponos, egoizam...

Drugi vuk predstavlja dobro: predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobrohotnost, srdačnost, darežljivost, istinu, suosjećanje i vjeru.

*Mali Ivan se zamisli na nekoliko trenutaka.
Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu bratovih riječi, te ga zapita;
- Koji vuk na kraju pobijedi? Stariji brat odgovori sa smiješkom. Pobjeđuje uvijek onaj kojega hraniš...

E da...uvijek ce pobijediti onaj vuk kojeg hranimo....mislim da jako puno ljudi hrani vuka koji predstavlja dobro istom kolicinom hrane kao i vuka koji predstavlja zlo te da na ovom svijetu nema niti jedna osoba koja nikad nije nahranila vuka koji predstavlja zlo...a mi smo ljudi takvi...uvijek se zelimo osvetit nekomu zbog necega sta nam je ucinio i iz nekoga razloga napravit nesto lose...mislim da bi trebali vise hrane davati vuku koji predstavlja dobro...tj...trebali bi u zivotu raditi sto vise dobrih stvari...


Ono sto cinimo za zivot ima odjeka u proslosti....!!!!



| komentari (91) | print | # |

nedjelja, 11.03.2007.

....


Jednoga dana mladić je stajao u središtu grada razmišljajući kako on ima najljepše srce u cijeloj dolini. Prošla je velika povorka i svi su oni priznali kako je njegovo srce savršeno. Nije bilo crtice ni zareza u njemu. Da, svi su se oni uistinu složili da je njegovo srce najljepše koje su ikad vidjeli. Mladić je bio jako ponosan i još se više i glasnije hvalio svojim prelijepim srcem. Iznenada, jedan stari čovjek pojavio se ispred povorke i rekao: "Zašto tvoje srce nije približno lijepo kao moje?" Povorka i mladić pogledali su u to starčevo srce. Udaralo je snažno, ali prepuno ožiljaka, bilo je mjesta gdje su komadići bili premješteni i onih koji su bili stavljeni, ali nisu potpuno odgovarali i bilo je nekoliko ostećenih strana. Ustvari, bilo je puno mjesta gdje su cijeli komadi nedostajali.
Narod je započeo - kako može reći da mu je srce ljepše nego što on misli? Mladić je pogledao u starčevo srce i vidio njegovo stanje, i nasmijao se. "Mora da se šališ, rekao je. Usporedi svoje srce s mojim, moje je savršeno a tvoje je prepuno ožiljaka i suza.
"Da, rekao je starac, tvoje izgleda savršeno ali nikad se ne bih natjecao s tobom. Vidiš, svaki ožiljak predstavlja osobu kojoj sam dao svoje ljubavi - izvadim komadić srca i dam je toj osobi, i često mi ta osoba uzvrati dio od svog srca koje se uklapa u prazni dio mog srca, ali budući da dijelovi nisu jednaki, ja imam nekih grubih završetaka koje dijelim, jer me podsjećaju na ljubav koju dijelimo. Ponekad dam dijelove srca, ali mi osobe ne vrate svoj komadić srca. To su ti prazni dijelovi-davanje ljubavi je riskiranje. Ovi ožiljci su bolni, otvoreni su, podsjećajući me na ljubav koju imam za ljude također, i nadam se da se oni mogu vratiti jednog dana i popuniti prazne prostore na koje čekam.


e...bas me zanima kakvo je moje srce...sigurna sam da nije potpuno cijelo jer sam puno ljubavi davala i dajem ljudima oko mene...nazalost svi mi i ne vrate ni pola ljubavi koju im ja dam...ali eto...tako je to...nadam se da cu jos puno komadica svog srca dati drugima i da cu takoder od njih dobit...
nadam se da vam se ovi postovi svidaju a ako ne samo mi recite....

trenutno vam ne mogu komentirat...kad budem mogla svima vam ostavim komentare....

punooo pozdrava svima...wave!!!!



| komentari (85) | print | # |

četvrtak, 01.03.2007.

...

evo....dugo nisam napisala post...mislim da bi bilo vrijeme....
u jednoj biljeznici imam jakooo puno prica a pola ih je jos od kad je moja mama bila mala....neke price cete moc nac i na internetu...evo za pocetak sam izabrala prijateljstvo...nije duga ali je lijepa prica....nadam se da ce vam se svidjet....

Dva prijatelja šetala su po pustinji. Odjednom počeše raspravljati i jedan udari drugog.
Onaj udareni osjeti se povrijeđenim i bez riječi napiše na pijesku "DANAS DOBIH UDARAC OD NAJBOLJEG PRIJATELJA".
Nakon toga produžiše do jedne oaze. Onaj udareni zamalo se udavi kupajući se a od sigurne smrti spasi ga prijatelj.
Kad se malo oporavio na jednom je kamenu urezao: "DANAS MI JE NAJBOLJI PRIJATELJ SPASIO ZIVOT".
Prijatelj, koji je sve to promatrao rekao je: "Kada sam te udario zapisao si to na pijesku a sada urezuješ u kamen. Zašto?"
Ovaj ga pogleda i odgovori: "Kad nam netko napravi nešto loše, trebamo zapisati na pijesku, da bi to vjetrovi izbrisali. Ali kada nam netko napravi dobro, treba to ugravirati u kamen da ostane zapisano.

...e da...ova prica je ziva istina....mislim da mi previse toga loseg urezujemo u kamen, a trebali bi urezivat samo ono dobro...znam da nam se mnogo losih stvari ureze u srce ali jednostavno moramo imat hrabrosti da takve svari ne primamo k srcu...mislim da ne bi vise pricali s osobom koja nas je udarila, a kamoli joj pomogli....a cudni smo mi ljudi....
trebamo cijenit sve ljude a pogotovo nase prijatelje....imamo puno prijatelja....ali malo onih pravih u koje mozemo imat 100% povjerenja i za koje bi mi dali sve sta treba....zato ne smijemo sve uzimat k srcu....i za kraj...

Kažu da je potrebna minuta da upoznaš novu osobu... sat da je naučiš cijeniti.... dan da je zavoliš a cijeli život da je zaboravis."


Puno pozdrava svima a pogotovo....Tei, Sari, Kiki, Mirni, Ivani-just me*** i svim mojim Mrkopaljcima pogotovo mojim curama....cerek



| komentari (113) | print | # |

četvrtak, 15.02.2007.

Godine idu...lete ko minute!!!!

...neki sam dan gledala slike kad sam bila mala...probudila su mi se sjecanja...od tada cijelo vrijeme mislim kako mi je bilo lijepo i kako mi je svaki dan bio ispunjen smijehom i veseljem...bila sam jakoo sretna mala curica...=))...na svakoj drugoj slici bila sam s braticem i sestricnama...bili smo nerazdvojni...sada bas nije tako jer svatko ide svojim putem i jednostavno nemamo vremena se druziti kao kada smo bili mali...kada sam bila mala stalno sam bila u Mrkoplju i zato ga tako jaoo volim...jer sam tamo provela djetinjstvo...prisjetila sam se i meni dragih osoba kojih vise nema...godine brzo prolaze, a u mom zivotu bas nema nekih vecih događaja, ali i one najmanje dogadaje zabiljezim kako bi se kad budem starija mogla prisjetit djetinjstva i skolskih dana...

<jA saM dijEte veseLja.....žiViM dA bUdeM srEtNa...žiVIm zA jeDAn osMIjeH....

evo dvije slikice kad sam bila mala...=))


Image Hosted by ImageShack.us


Pozzz i pusa od Ancy!!!



| komentari (131) | print | # |

srijeda, 14.02.2007.

Valentinovo...

Danas je Valentinovo...dan zaljubljenih (za mene dan kao i svaki drugi)...a vama koji volite Valentinovo...
Zelim da vam svaki dan bude sretan i da nikad ne osjetite bol zbog ljubavi!!!


Croatian - Volim te
Slovenian - Ljubim te
English - I love you
Italian - Ti amo
German - Ich liebe dich
Spanish - Te quiero / Te amo
Portuguese - Eu te amo/Amo-te
Japanese - Aishiteru



| komentari (34) | print | # |

srijeda, 07.02.2007.

...

..zivot je nepredvidim...u svakom trenutku nam se moze dogodit neka katastrofa i promjeniti cijeli zivot...isto tako nam se mogu dogodit lijepe stvari koje nam isto promjene zivot,a i nas...
kad pogledam malo oko sebe, toliko mladih ljudi izgube zivote...u djelicu sekunde napuste ovaj zivot...isto tako ima puno ubojstava...vecinom su to mladi...kamo ide sve to...zasto ne znamo uzivat u zivotu i zasto gledamo sve s druge, ruzne strane...previse se opterecujemo zbog razlicitih stvari...pred nama je jos puuno godina koje moramo prozivjet...sad smo u najboljim godinama i trebali bi uzivat u zivot...ali nije sve samo tako...zasto???...na to nemam odgovora...na zivot ne mozemo utjecat...mislim nekim djelom mozemo, ali opet ne u cijelost...ne smijemo dopustit da nam nesto promjeni zivot, a kamo li nas...puno ljudi koji su se zbog nekih dogadaja u svom zivotu totalno promjenili imaju osjecaj koda zive tudi zivot....ja nisam takva...mene nitko ne moze promjenit...takva sam kakva sam...ne zelim nikakve promjene...
...i jos nesto vezano uz ovaj post....

*Nemoj se previse truditi, jer se najbolje stvari dogadaju kad im se najmanje nadas!!!!

*Ne placi zato sto je necemu dosao kraj. Smij se zati što se dogodilo!!!

*Sve što se dogada, dogada se s razlogom!!!!

*Planiraj za sutra ali ZIVI danas!!!


P.S. Don't worry, be happy!!!!!



| komentari (40) | print | # |

četvrtak, 01.02.2007.

..jer sutra mozda ne postoji...

Koliko je snova bilo...
Koliko vremena provedenog na maštanje...
Koliko smo toga željeli napraviti, a odustali
smo
od toga kad nam nije islo...
Koliko smo toga htjeli imati,
a pustili smo da ode...


Nemojte sanjati, živite snove...
Ne trošite vrijeme na maštanja,
pretvarajte maštu u stvarnost...
Ono što želite napraviti, od toga ne
odustajte-nikada...
Ono što želite imati, borite se za to...
Ne dajte drugima da vam to ukradu...


Djelujte odmah,
jer sutra mozda ne postoji...


...snovi...jednostavno na njih ne mozemo utjecati...ne mozemo znat ocemo li sanjati nesto lijepo ili ruzno...snovi su poput nekog drugog zivota...nekog drugog svijeta...cesto nam se događaju lijepi snovi i onda kad se probudimo vratimo se u stvarnost i jednostavno smo razocarani...(ne) zelim sanjati...ali ipak...kad sanjam osjecam da zivim dva zivota i nekako mislim da ono sto jako zelim a sigurna sam da mi se nikako nece dogoditi ˝prozivim preko noci˝...dobro je sanjariti...ali ipak ne previse...
svakim danom zelimo nesto napravit, bilo to dobro ili lose, ali ne naprevimo uvijek ono sto zelimo, mozda zbog sebe okoline, ili pak neceg treceg...kao sta pise u pjesmi...NEMOJTE SANJATI ZIVITE SNOVE......ah...kad bi se barem nasi snovi mogli ostvarit, ma sve je moguce...=)) Za ono sto zelite imati borite se i nedajte drugima da vam to ukradu....JER SUTRA MOZDA NE POSTOJI....


Pusica velika svima!!!!!!!!!!!kiss



| komentari (66) | print | # |

nedjelja, 28.01.2007.

Neka vam se dani u životu što ljepše i što sretnije troše, nek vas pogodi sve što je lijepo, a promaši sve što je loše...SRETAN ROĐENDAN!!!!

SRETAN ROĐENDAN PETRI I DANIELI.........



| komentari (30) | print | # |

petak, 19.01.2007.

Moj razred

Evo ...da ja nesto napisem o mom razredu...NAJBOLJI SMO....=))

...kada sam prvi dan dosla u skolu pred razredom je stajalo puno nepoznatih ljudi......kada sam usla u razred svi su sjeli ...nikog nisam znala osim dvoje...bilo mi je cudno sjedit sa nekim koga ne poznam...stalno sam razmišljala koliko ce nam trebat da se upoznsamo i da postanemo prijatelji i pravi razred...kada je zavrsilo sve i kad smo isli ca...svi su se razdvojili i nekamo otisli...vec iduci dan upoznala sam sve cure...rekla sam da idemo upoznat decke...ali one nisu htjele...nagovorila sam ih i da...upoznale smo i njih...prvih tjedan dana znala sam svih...bilo mi je bas super i odmah sam znala da cemo bit dobar razred...i jesmo...super mi je sta sam nasla toliko novih prijatelja i tri prave prijateljice...a decki...ma oni su legende svi su mi bas super...i tako...stvarno jakooo volim svoj razred!!!!

P.S.tu su i neki koji ne idu samnom u razred....



...jedino...stalno razmisljam sta ce biti s nama kad zavrsimo srednju..ocimo li svi ostat dobri prijatelji...ma...nadam se da ocemo...mislim...necu se jos zamarat s time jer imamo jos tri i pol godine....

P.S. rješite test...KOLIKO ME POZNAJEŠ??? koji vam je u lijevom boxu!!!

PUNO POZDRAV...mom razredu...i mojim MRKOPALJCIMA!!!

PUSA SVIMA!!!cerek



| komentari (74) | print | # |

subota, 13.01.2007.

Cao...vratila sam se pa je i red da napišem novi post....meni je bilo genijalno ove ferije...najrade bi ostala tamo i više se ne vraćala....jedino mi je žao šta nije bilo snijega pa nisam mogla skijat...ali nema veze...ovako...svaki dan sa išla van sa svojim frendovima i frendicama van...popodne bi isli na biljar ili na pice isto tako i navečer...vani baš nismo mogli bit jer je bilo hladno....slavili smo i Marinin rođendan...bilo mi je super...i da...bas mi je drago sta smo se ja i Marina nekako ovu zimu malo vise zblizile...ma koliko je bilo dobrih stvarih...bilo je i losih...a sta se moze...u zivotu nam se ne mogu događati samo lijepe stvari..malo sam se i razocarala i bila sam neko vrijeme u bedu jer sam svasta saznala sto mi nije palo baš najbolje...ali eto...ma uvijek se razocaramo u nesto ali to valjda mora biti tako...koliko je bilo razocaranja...bilo je i iznenađenja =))...nazalost...danas sam morala ić u Rijeku...ful bi tamo ostala...uglavnom meni je bilo supeeeer...ipak ne mogu vam sve rec...=))....pusa svima...veliki pozdrav Marini, Sanji, Veroniki i svim dečkima...njih neću nabrajat jer ih ima puno pa da nebi izostavila nekog...

Image Hosted by ImageShack.us



| komentari (50) | print | # |

nedjelja, 31.12.2006.

Moj zadnji post ove godine....

Evo…već je kraj 2006. godine…Baš sam sretna…nadam se da će u novoj godini biti sve dobro…I nadam se da će se ljubavna situacija poboljšat…sada sve ispočetka…pa godine idu full brzo…28.03. ću imat 15 godina…mislim…nije to puno…ali meni je tako brzo prošlo…i da…sta se sve zanimljivo dogodilo…a ono…pa ništa ne posebno…a proživjela toliko godina…to mi je sve nekako dosadno…svaki dan sve isto…a…stalno razmišljam kako bi voljela vratit godine u natrag..vratit se u svoje djetinjstvo…odrasti uz neke promjene…I biti malo pametnija u nekim situacijama…a mogla sam na to I prije mislit…a ne kao iz topa pristat na nešto što mi mijenje u nekim pogledima život…a eto tako je to…nadam se da ću se u novoj godini to promjenit…

Punooo pozdrava do sljedeće godine...=))

partySve najbolje svima u 2007. godini!!!!!party



| komentari (27) | print | # |

utorak, 12.12.2006.

Iz nekih Starih razloga!!!!



Ne, ne, ne vjerujem
usnama sto lazu
a tvoje bas lazu sve

Kad znam da je ljubav
zemlja cudna, zemlja lazljiva
ponekad vlada tuga
ponekad pojavi se kao duga

I zasto onda ja
placem zbog tebe
i krijem oci da
da me ne vide

Ref. 2x
Iz nekih starih
starih razloga
jos uvijek drhtim
zbog tvojih usana

Kad znam da je ljubav
zemlja cudna, zemlja lazljiva
ponekad vlada tuga
ponekad pojavi se kao duga

I zasto onda ja
placem zbog tebe
i krijem oci da
da me ne vide



Ne, ne, ne vjerujem
usnama sto lazu
sto lazu sve




| komentari (63) | print | # |

četvrtak, 23.11.2006.

Godine su samo broj...

Nedavno sam imala priliku na neki način se vratiti u svoje djetinjstvo. U navali pospremanja sam naletjela na prašnjave kutije pune igračaka koje sam svakodnevno koristila. Osim velikog spremanja, zabavila sam se, prisjetila davnih dana i dobila inspiraciju za pisanje još jednog posta…Vadeći sve te igračke iz prašine kutija u kojima stoje već neko vrijeme, prisjetila sam se svake sitnice. Prisjetila sam se svoga djetinjstva, za koje mi se sada čini da je prošlo prebrzo. Zapravo, ne sjećam se kada je prestalo.Svi smo mi kao klinci htjeli što brže odrasti, postati veliki i važni. Još uvijek nismo odrasli, niti smo veliki i nešto posebno mudriji, ali smo na putu k odrastanju i to nažalost bez povratne karte. Neki se možda ne bi ni htjeli vratiti u djetinjstvo iz mnogih razloga, možda čak ni ja to ne želim, ali neki trenuci iz djetinjstva mi još ponekad fale i voljela bih se na trenutak vratiti u to doba. Sigurna sam da svatko, baš svatko ima makar jedan dio svog djetinjstva koji želi zauvijek čuvati, koji neće nikada zaboraviti. Znate one slatke gluposti što ih djeca govore? Pokušajte nekad malo slušati to što pričaju, imat će smisla. Imat će smisla zato što klinci ne stignu razmišljati zašto je nešto tako kako jest, koliko će profitirati ako učine nekome nešto, i koliko će nekome napakostiti. Nisu proračunati i obavijeni sa stotinu problema od kojih ne mogu razmišljati. Kad se smiju, smiju se zato što im je nešto od srca smiješno, a ne zato da bi nekoga impresionirali ili ostavili dobar dojam. Važne su one jednostavne, a opet tako komplicirane stvari, kao što su iskrena radost, veselje, smijeh, bezbrižnost, živahnost i opuštenost. Stvari koje jednim dobrim dijelom gubimo kako više odrastamo. I baš zato mislim da zbog dijela tih stvari ne treba dopustiti jednom dijelu nas da odraste. Zaboravljamo se veseliti malim stvarima, zaboravljamo na važnost iskrenog osmijeha i kompliciramo život sami sebi time šro previše razmišljamo o posljedicama baš svega. Koliko god godina imali, to uopće ne mora značiti da smo odrasli. U tom smislu godine su samo broj, a naš duh, karakter i ponašanje pokazuje koliko godina zapravo imamo.



| komentari (9) | print | # |

O meni...

Zovem se Ana i imam 14 godina..idem u najbolju školu u rijeci...u Medicinsku školu...u razredu nas ima 32 od toga 21 cura i 11 dečki...najbolji smo razred i baš smo super...treniram karate već 9 godina...obožavam motore i moram se pohvalit da znam dizat na zadnji...obožavam ić i u Mrkopalj gdje imam supar prijatelje...neznam šta da vam još kažem...saznat ćete sve čitajući moj blog...pussssa!!!!!!!



| komentari (1) | print | # |

Život...

Vjerujem da...Sve ima svoj razlog postojanja...svoje „zašto“...aposolutno sve...
I najmanja sitnica...koju mi čak i ne primjetimo ima svoj razlog zašto se desila...Često ni ne primjetimo....I ljudi oko mene...svaki od njih je nečemu doprinio u mom životu....Netko me je nasmijao..Netko me je utješio...Netko me je nečemu naučio što prije nisam znala...Pred nekim sam se posramila i shvatila da griješim...Netko me je savjetovao....Netko je bio uz mene...Netko me je zabavio...Netko mi je pravio društvo...Netko me je izgrdio i okrenuo me na pravi put...I još štošta što ja još nisam primjetila....Odsad držim oči otvorene...Da vidim i cijenim sve što je netko učinio za mene...Sve ono što se naizgled čini kao sitnica...Al to nipošto nije...i znam da nisam sama...i da će tu uvjek biti netko tko će mi pružit pomoć....i da čak ni ne zna da mi je pomogao...
hvala Bogu što mi šalje takve ljude.....i hvala njima samima......
I evo još nešto…"Eto, u životu je, na žalost, tako: trnje dobijaju živi, a ruže mrtvi."



| komentari (5) | print | # |

Prijateljstvo

"Prijateljstvo je zvijezda koja život krasi, a uspomena ju čuva da se ne ugasi" jedna je od pjesmica koje su nam često pisali u spomenare i leksikone tijekom osnovne škole. Tad je bilo važno napisati nešto što se rimuje, a autori su vjerojatno tek kasnije, kad su malo porasli, shvatili značenje toga. Još od malih nogu smo se družili s klincima u pješčaniku, u parku, trčali s nekim, dijelili igračke s nekim od naših vršnjaka. Onda su uslijedile duge igre s Barbikama i/ili autićima, a ubrzo je došla i škola, gdje smo stvarali prve prave prijatelje, od kojih će nam neki ostati za cijeli život. Nakon godina igre i zafrkavanja, prijatelji nam postaju nešto više: osobe kojima ćemo reći što nam se događa, što nas muči, s kojima ćemo pričati baš o svemu. I takvi razgovori nam postanu jako važni. Meni su uvijek govorili da se u osnovnoj školi stvaraju prijateljstva, ali tek u srednjoj ću naći prave prijatelje...koliko ja mislim. Kako god bilo, prijatelje trebamo tražiti cijeli život i kad god oni dođu, bit će dobrodošli. Nije dobro orijentirati se samo na jedan mali krug ljudi – čovjek mora stalno širiti poznanstva i uvijek stvarati prijatelje. Jer onaj koji ih ima, sretan je. Naravno, postoji razlika između poznanika i prijatelja. Koliko puta sam rekla nešto o svojoj frendici iz susjednog razreda, koju zapravo slabo i poznajem i kad bih govorila o takvom odnosu, vjerojatno bih shvatila da je to više poznanstvo nego baš prijateljstvo. Ali i takva poznanstva mogu se pretvoriti u prekrasna i duga prijateljstva. Normalno je da se ne može sa svakim koga znaš biti najbolji prijatelj za cijeli život. Danas je sve češće upoznavanje ljudi preko drugih, možda negdje vani ili… Smatram da je bolje poznavati što više ljudi i komunicirati sa mnogima, ali ono što se zove pravo prijateljstvo se uglavnom svodi na onaj mali krug ljudi koji sam spomenula na početku. Događa se da nam oni s kojima se družimo još od kad smo bili klinci ostaju pravi prijatelji za cijeli život, oni koje znamo godinama i u koje se možemo potpuno pouzdati. Ali ni to nije pravilo, jer prijatelji se stječu tijekom cijelog života, pa se dogodi da se s nekim upoznaš i ubrzo ste stvarno super prijatelji koji mogu o svemu pričati i bez dugotrajnog poznanstva. No, ono o čemu sam htjela pisati ovaj tekst je to što zapravo znači ono pravo, istinsko pijateljstvo.Imate li takve prijatelje ili prijateljice kojima možete reći baš sve? Od toga kakva vam je obitelj, tko vam se sviđa, pa do dubokoumnijih tema, a da budete sasvim sigurni da ta osoba to neće ismijavati ono što joj kažete, pa makar imala i drugačije stajalište, i da znate da ono što kažete u povjerenju ostaje zabetonirano između vas dvoje? Postoje osobe, prijatelji, kojih se sjetite i kad ste s nekim drugim i lijepo vam je, pa poželite da je i vaš prijatelj/ica s vama. Super je imati takvog prijatelja kojem se uvijek možeš obratiti za pomoć, onaj za kojeg znaš da te neće odbiti i 'klipsa' s tobom svugdje, makar mu se i ne da, onaj kojeg možeš nazvati bez pretjeranog razmišljanja o tome hoće li te otkantati ili ne. Imate li i osobu/e s kojima vam je uvijek ugodno? I onda kad subotom navečer idete van tip-top sređeni i onda kad ste bolesni, u pidžami i papučama? Želite li tu osobu upoznati sa svojim drugim prijateljima i učiniti ju dijelom svog života i u drugim područjima? Neki dijele prijateljstva prema onome što možeš raditi s tom osobom: s jednom frendicom izlaziš, s drugom se zezaš, trećoj plačeš na ramenu. No, nije li super kad s nekom osobom možeš sve to, jer te ona jednostavno pozna i nije ti neugodno pred njom izreći najveću glupost na svijetu, a ni tugovati skupa s njom te kad ne moraš razmišljati o tome kako se ponašaš i kako bi se trebala ponašati, jednostavno možeš biti svoj! Naišla sam i na one koji se smatraju tvojim prijateljem samo onda kad te trebaju zbog nečega, a kad se meni događa nešto lijepo, vidi se njihova ljubomora. Kada u jednom odnosu nema takve ljubomore i zavisti i kad prijatelji pokušavaju doprinijeti sreći onog drugog, i to smatram značajkom pravog prijateljstva. Ako netko zna tvoje probleme i rješava ih skupa s tobom,ohrabruje te i potiče ili te samo sasluša, odmah ti je lakše. Divno je kad nema sumnje u riječi i djela pravog prijatelja, kad ti ta osoba na bilo koji način uljepša dan – razglednicom, porukom, pozivom ili samo osmijehom. Kad smo stvarno sretni što imamo tako nekoga pored sebe.Prijateljstvo ne znači nužno slaganje u svemu – pa nismo vezani pupčanom vrpcom. To ne podrazumjeva identičnost dvije osobe. Ali važno je to da se i ta različitost poštuje i prihvaća, uči jedan od drugog. Osim toga, važna je obostranost prijateljstva. Ne može se od nekoga očekivati sve, a ne davati ništa. Nakon ovog teksta shvaćam da sam sretna što imam takve prijatelje. A kad shvatimo što imamo, onda to treba cijeniti i čuvati. I opet ponavljam: prijatelji se stječu tijekom cijelog života. Treba čuvati ono što imamo, ali i stvarati novo, jer u ovom slučaju, prijatelja nikad nije previše!Uvijek postoji izdaja u prijateljstvu, muško – žensko prijateljstvo u koje još uvijek vjerujem, kao i prolazne svađe, no to su posebne teme koje ostavljam i vama na razmišljanje, a i o njima možda u nekom odslijedećih postova. :) -10.10.2006.



| komentari (2) | print | # |

Cure...

Odmalena su nam pričali bajke o lijepim princezama koje na kraju uvijek nađu svog princa na bijelom konju, s kojim onda dugo i sretno žive. Možda je to razlog što neke od nas još uvijek tragaju za Mr. Savršenim, koji će ispuniti sva naša očekivanja. Nitko nije savršen...Savršenstvo je za svakog nešto drugo, a mi ga možemo stvoriti od malih stvari. Ipak, ne smijemo živjeti previsoko u oblacima, jer tako nećemo vidjeti ono što nam je zapravo blizu. Svaka od nas ima u glavi osobine svog potencijalnog dečka. Svjesne smo toga da ne može biti i zgodan i pametan i bogat i imati sve one osobine koje se nama sviđaju. Te osobine su drukčije od osobe do osobe, pa tako i svaka cura ne traži isto. Neki, možda oni malo stariji, kažu da izgled nije važan. Istina da nije najvažniji, ali ipak priznajte – izgled je ono što vas prvo privuče kod neke osobe, posebno ako ju vidite prvi put. Kod nekih se ljubav rodi tek nakon dugog prijateljstva, mnogih razgovora i duuugih poznanstava. No, često se doživi i da kad izađemo van, vidimo nekog tko nam se svidi i baš nas to privuče. Poslije se iz toga može razviti nešto više, a možete i shvatiti da taj izgled zapravo nije ništa, jer se na toj osobi ne sviđa ništa drugo, no to shvatimo tek nakon upoznavanja. Neke će reći da su “privlačan“ i “zgodan“ dva različita pojma i da dečko uopće ne mora biti zgodan, ali ipak privlačan.Moje mišljenje je da dečko prije svega treba biti dobar prijatelj. Ne kažem da se ljubav mora razviti iz prethodnog prijateljstva , ali u toj vezi ipak moramo moći razgovarati i razumjeti se. Sve to pokazuje da je svaka od nas drukčija i traži nešto drugo kod dečka. Oni će uvijek reći da nas je nemoguće razumjeti. Možda i jest tako, no sve je to zapravo vrlo jednostavno. Takvi smo kakvi smo i smatram da treba biti prirodan i svoj. Ne možeš biti nešto što nisi, niti se truditi biti drugačiji. Svi znamo da savršenstvo ne postoji, no uvijek postoje neke sitnice koje volimo, pa se one mogu uklopiti u naše shvaćanje savršenstva. Dakle, za sve cure, ne tražite Mr. Savršenog...e kad bi se i ja tog držala...=( jer ćete ga teško naći. Sigurno oko vas ima neki dečko s kojim bi se vrijedilo malo bolje upoznati, a kažu da se suprotnosti privlače, jer, kad bi netko bio baš po tvom ukusu, brzo bi ti dosadio, zar ne?



| komentari (1) | print | # |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.